Osnovna škola Poreč

Dojmovi učenika:

Dana 9. studenog 2018. godine u prostorijama Osnovne škole Poreč održano je predavanje na temu „Izgradi naciju koja ne radi diskriminaciju“. Predavanje se održalo u kabinetu  Geografije tijekom 7. školskog sata. Prisustvovali su učenici sedmih razreda i njihovi razrednici. O problemima izbjeglica iz Sirije govorila je Udruga UNHCR-a. Prikazani su  kratki filmovi „Moji snovi, moja prava“ o životu i problemima izbjeglica iz Sirije koji su bili prisiljeni napustiti svoju zemlju zbog rata. U sklopu predavanja predstavila su se dva mlada Sirijca sa trenutnim prebivalištem u Hrvatskoj koji su govorili o osobnim problemima s kojima su se susretali na svojim putovanjima, koje su zemlje proputovali, gdje su spavali i što su jeli tijekom izbjeglištva. Mladi Sirijci su odgovarali i na druga pitanja koje su im postavili učenici.

Enola Tomčić, 7.a

U filmu smo vidjeli kako naši vršnjaci žive i koje snove  žele ostvariti. Saznali smo kako ljudi koji su prisiljeni napustiti svoju zemlju  žive u kampovima putujući do zemlje u kojoj žele stvoriti budućnost. Poslije filma diskusiju je započeo, gospodin Jan Kapić, glasnogovornik UNHCR-a Hrvatske. Predstavili su nam se predstavnici Isusovačke službe za izbjeglice koji su proživjeli rat u svojim zemljama i došli u Hrvatsku. Mogli smo ih pitati što god nas je zanimalo. Saznali smo koliko je život težak nekim ljudima te kako moramo biti zahvalni na svemu što imamo. Meni se svidio Festival tolerancije zato što smo se upoznali sa životom koji se razlikuje od našega i koji je teško zamisliti. Shvatila sam kako moramo pomagati drugima jer se dobro dobrim vraća.

                                                                                                                   Leona Labinac, 7.a

Izbjeglice iz Sirije žive u lošim i teškim životnim uvjetima. Neki su smješteni u izbjegličkim kampovima, a neki se i dalje skrivaju u improviziranim skloništima. Obitelji su razdvojene, puno je djece ostalo bez roditelja, braće i sestara. U kampovima se razvijaju razne bolesti. Zbog teškog ratnog stanja nemaju dovoljno lijekova za oboljele. Zato oni najslabiji umiru. Primijetila sam da djeca, iako su tužna, zaborave i zajedno se igraju.  Dječja igra,  ljubav i veselje daju nadu u sretniji život i vjeru u bolju budućnost.

                                                                                                                    Samanta Dodaj, 7.a

                                                              Ostaje na nama…

U svijetu trenutno postoji 65 milijuna izbjeglica, a samo ih je u Hrvatskoj 620. Što se to događa sa svijetom u kojem živimo? Nije li samo jedna osoba primorana pobjeći iz domovine previše? Samo iz Sirije otišlo je više ljudi nego što Hrvatska ima stanovnika. Razmislimo malo. Pokušajmo si predočiti sliku života takvih protjeranih osoba, ljudi u potrazi za boljim životom, novim početkom. Nažalost često bez poznavanja jezika i kulture zemlje u kojoj su se zatekli. Pomozimo im! Učinimo ovaj maleni komadić svemira ljepšim i humanijim mjestom.

                                                                                                   Nina Klaić, 8.a

Dojmovi učenika:

Dana 9. studenog 2018. godine u prostorijama Osnovne škole Poreč održano je predavanje na temu „Izgradi naciju koja ne radi diskriminaciju“. Predavanje se održalo u kabinetu  Geografije tijekom 7. školskog sata. Prisustvovali su učenici sedmih razreda i njihovi razrednici. O problemima izbjeglica iz Sirije govorila je Udruga UNHCR-a. Prikazani su  kratki filmovi „Moji snovi, moja prava“ o životu i problemima izbjeglica iz Sirije koji su bili prisiljeni napustiti svoju zemlju zbog rata. U sklopu predavanja predstavila su se dva mlada Sirijca sa trenutnim prebivalištem u Hrvatskoj koji su govorili o osobnim problemima s kojima su se susretali na svojim putovanjima, koje su zemlje proputovali, gdje su spavali i što su jeli tijekom izbjeglištva. Mladi Sirijci su odgovarali i na druga pitanja koje su im postavili učenici.

Enola Tomčić, 7.a

U filmu smo vidjeli kako naši vršnjaci žive i koje snove  žele ostvariti. Saznali smo kako ljudi koji su prisiljeni napustiti svoju zemlju  žive u kampovima putujući do zemlje u kojoj žele stvoriti budućnost. Poslije filma diskusiju je započeo, gospodin Jan Kapić, glasnogovornik UNHCR-a Hrvatske. Predstavili su nam se predstavnici Isusovačke službe za izbjeglice koji su proživjeli rat u svojim zemljama i došli u Hrvatsku. Mogli smo ih pitati što god nas je zanimalo. Saznali smo koliko je život težak nekim ljudima te kako moramo biti zahvalni na svemu što imamo. Meni se svidio Festival tolerancije zato što smo se upoznali sa životom koji se razlikuje od našega i koji je teško zamisliti. Shvatila sam kako moramo pomagati drugima jer se dobro dobrim vraća.

                                                                                                                   Leona Labinac, 7.a

Izbjeglice iz Sirije žive u lošim i teškim životnim uvjetima. Neki su smješteni u izbjegličkim kampovima, a neki se i dalje skrivaju u improviziranim skloništima. Obitelji su razdvojene, puno je djece ostalo bez roditelja, braće i sestara. U kampovima se razvijaju razne bolesti. Zbog teškog ratnog stanja nemaju dovoljno lijekova za oboljele. Zato oni najslabiji umiru. Primijetila sam da djeca, iako su tužna, zaborave i zajedno se igraju.  Dječja igra,  ljubav i veselje daju nadu u sretniji život i vjeru u bolju budućnost.

                                                                                                                    Samanta Dodaj, 7.a

                                                              Ostaje na nama…

U svijetu trenutno postoji 65 milijuna izbjeglica, a samo ih je u Hrvatskoj 620. Što se to događa sa svijetom u kojem živimo? Nije li samo jedna osoba primorana pobjeći iz domovine previše? Samo iz Sirije otišlo je više ljudi nego što Hrvatska ima stanovnika. Razmislimo malo. Pokušajmo si predočiti sliku života takvih protjeranih osoba, ljudi u potrazi za boljim životom, novim početkom. Nažalost često bez poznavanja jezika i kulture zemlje u kojoj su se zatekli. Pomozimo im! Učinimo ovaj maleni komadić svemira ljepšim i humanijim mjestom.

                                                                                                   Nina Klaić, 8.a

Dojmovi učenika:

Dana 9. studenog 2018. godine u prostorijama Osnovne škole Poreč održano je predavanje na temu „Izgradi naciju koja ne radi diskriminaciju“. Predavanje se održalo u kabinetu  Geografije tijekom 7. školskog sata. Prisustvovali su učenici sedmih razreda i njihovi razrednici. O problemima izbjeglica iz Sirije govorila je Udruga UNHCR-a. Prikazani su  kratki filmovi „Moji snovi, moja prava“ o životu i problemima izbjeglica iz Sirije koji su bili prisiljeni napustiti svoju zemlju zbog rata. U sklopu predavanja predstavila su se dva mlada Sirijca sa trenutnim prebivalištem u Hrvatskoj koji su govorili o osobnim problemima s kojima su se susretali na svojim putovanjima, koje su zemlje proputovali, gdje su spavali i što su jeli tijekom izbjeglištva. Mladi Sirijci su odgovarali i na druga pitanja koje su im postavili učenici.

Enola Tomčić, 7.a

U filmu smo vidjeli kako naši vršnjaci žive i koje snove  žele ostvariti. Saznali smo kako ljudi koji su prisiljeni napustiti svoju zemlju  žive u kampovima putujući do zemlje u kojoj žele stvoriti budućnost. Poslije filma diskusiju je započeo, gospodin Jan Kapić, glasnogovornik UNHCR-a Hrvatske. Predstavili su nam se predstavnici Isusovačke službe za izbjeglice koji su proživjeli rat u svojim zemljama i došli u Hrvatsku. Mogli smo ih pitati što god nas je zanimalo. Saznali smo koliko je život težak nekim ljudima te kako moramo biti zahvalni na svemu što imamo. Meni se svidio Festival tolerancije zato što smo se upoznali sa životom koji se razlikuje od našega i koji je teško zamisliti. Shvatila sam kako moramo pomagati drugima jer se dobro dobrim vraća.

                                                                                                                   Leona Labinac, 7.a

Izbjeglice iz Sirije žive u lošim i teškim životnim uvjetima. Neki su smješteni u izbjegličkim kampovima, a neki se i dalje skrivaju u improviziranim skloništima. Obitelji su razdvojene, puno je djece ostalo bez roditelja, braće i sestara. U kampovima se razvijaju razne bolesti. Zbog teškog ratnog stanja nemaju dovoljno lijekova za oboljele. Zato oni najslabiji umiru. Primijetila sam da djeca, iako su tužna, zaborave i zajedno se igraju.  Dječja igra,  ljubav i veselje daju nadu u sretniji život i vjeru u bolju budućnost.

                                                                                                                    Samanta Dodaj, 7.a

                                                              Ostaje na nama…

U svijetu trenutno postoji 65 milijuna izbjeglica, a samo ih je u Hrvatskoj 620. Što se to događa sa svijetom u kojem živimo? Nije li samo jedna osoba primorana pobjeći iz domovine previše? Samo iz Sirije otišlo je više ljudi nego što Hrvatska ima stanovnika. Razmislimo malo. Pokušajmo si predočiti sliku života takvih protjeranih osoba, ljudi u potrazi za boljim životom, novim početkom. Nažalost često bez poznavanja jezika i kulture zemlje u kojoj su se zatekli. Pomozimo im! Učinimo ovaj maleni komadić svemira ljepšim i humanijim mjestom.

                                                                                                   Nina Klaić, 8.a